Stari most u Mostaru izgrađen je daleke 1566. godine, spojivši dvije obale rijeke i dvije strane svijeta. Vremena su prolazila, prilike oko njega mijenjale, a on kao bijeli kameni polumjesec što svjedoči o davnim vremenima i umijeću osmanskog graditeljstva i arhitekture, uvijek ostajao isti.
Mnogo puta ranjavan je projektilima JNA i Voske RS-a tokom 1992. godine, ali je i dalje staja “uzgor” nad plahovitom rijekom Neretvom, kao bijeli galeb u letu što krilima svojim obale dodiruje.
Do novembra, 1993. godine svi mostovi u Mostaru bili su srušeni, a samo je Stari još uvijek stajao.
U 10:16 sati, tog 09. novembarskog jutra, tenkovskim granatama sa položaja HVO-a na brdu Hum, sa lokacije Stotina, pogođen je nekoliko puta uzastopno, čime su mu presječena oba krila.
Pod teškim teretom grijeha i sramote onih koji su ga tada “ubili” Stari most se srušio i uronio u hladne vode plahovite Neretve. Tako je “ubijen” jedan jedinstven Most na svijetu, ali i jedan cijeli grad, jer „Stari“ je bio srce Mostara.
Znali su to naredbodavci HVO-a i zlotvori koji su pucali na Most, jahači apokalipse što smrt siju.
Plakali su tada mostarci za svojim mostom, ronili suze i nijemo posmatrali obale koje je Stari vijekovima spajao, dok je rijeka Neretva, crvena od stida, zemlje, kamena i prašine iz srušenog mosta, tiho tekla kao da sapire krv sa hercegovačke i bosanske zemlje.
Bradati monstrum, Slobodan Praljak, Vojni i politički lideri takozvane Herceg-Bosne proglašeni su u maju 2013. nepravomoćnom presudom haškog suda, krivim za mnogobrojne ratne zločine u Mostaru i Hercegovini, pa i za rušenje Starog, na ukupno 111 godina zatvora.
Stari je vjerno rekonstruisan i obnovljen u svoj svojoj ljepoti, istom tehnikom i materijalima kojom je i izgrađen 1566. godine, vrijednim rukama turskih neimara i uz izdašnu pomoć Republike Turske, a javno otvoren 23. jula 2004. godine.Godinu kasnije, 2005 uvršten je na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Stoljetna tradicija skokova sa Starog mosta nastavljena je sa njegovog bijelog luka, nakon što je Stari most opet zasjao nad Neretvom, zagrlivši svojim krilima rijeku koja ispod njega teče od pamtivijeka.
Danas ga pohode mnogi turisti iz cijelog svijeta, ali i mostarska djeca što prelaze preko Starog, sa lijeve na desnu obalu, kao da svojim malim koracima i nejakim nogama traže novu, staru stazu prijateljstva i ljubavi među ljudima.
Trnovit je to izgleda i dug put kojim mlade generacije hode, a mnogi od njih sa obje strane rijeke još ne znaju za ovu tužnu priču, jer su mali. Ali, saznat će, sigurno, kad za to dođe vrijeme.
Jer, uvijek će biti onih koji pamte i znaju što se desilo tog tužnog mostarskog jutra 09. novembra, 1993. g. u 10:16 sati, kada je ubijen jedan Most i jedan grad, istine radi.
Jer, istina ipak nikada umrijeti neće.
PRESS SLUŽBA
OPĆINA SREBRENIK
